ivnablogu
21.05.2008., srijeda
... ima se, može se.....
|
he he he .... svi mi mogu puhat u dupe..... lagano... barem oni što stoje u redu za prigovore!!!! tako ponosna, tako snažna, tako samostalna.... ma šta da pričam..... sretna.....  konačno svoja na svome!!!!!!!!!! |
23.04.2008., srijeda
zornjak
|
ilitiga odmah, ranom zorom ...... mozak turira.... sto na sat... treba početi dan, za promjenu kako spada.... osmjeh, kava, i naravno posao.... hm... ja ne želim tako početi dan.... osmjeh može.... rastezanje u toplom krevetu, poljubac..... osmjeh.... osmjeh.... osmjeh.... poljubac..... e tako, sad kava, i šta god nakon toga, može i posao! dosta mi je kiše i oblaka, jebote, kiša pada već pola godine.... treba mi sunce, hitno... da se ne pretvorim u rainmana... he he he he ... pa ću počet brojat čačkalice!!!!!! malo ljubavi treba i tom asfaltu po kojem hodamo... a ne stalno slinava kiša.... i čovječe, nisam vidjela komadić plavog neba već neko vrijeme... i sad ok, ako se i osjećaš dobro traje neko vrijeme a onda osamstotrispeti kišni dan da ga jebeš nemožeš više izdržat!!!!!!! tako, ... dakle da rezimiram .... sve pet... samo malo sunca, ... i naravno osmjeh |
17.04.2008., četvrtak
|
shvatila sam..... ili barem uobličila kakvu takvu verziju svog života!!!! ovako, da pojasnim.... dakle. ja, ili ću svojim postojanjem uništiti svemir i rasturiti čovječanstvo... ili se to ipak neće desiti. i neznam objasniti ovu rečenicu drugačije.... šta god to značilo.... prihvaćam svoj križ i nositi ću ga dok ne klonem.... pa se vi svi skupa lijepo jebite!!!!!!!!! ... po mogućnosti i mene - u mozak!!!!!!!!!!!!!!!!!!! neka... ako tako treba biti.... a ja ću se smješkati.... i da znate da imam razloga..... |
07.04.2008., ponedjeljak
ko brod u boci putujem....
|
.... hoću li stići ikamo??????? valja me more.... mrtvo more, i neznam mogu li ja to!!!! a trebalo bi plivati.... možda da stisnem pauzu... ili slow.... čist da lakše sagledam stvari. doduše nisam sigurna da bi slika bila išta bolja. neznam kako se nađem u ovakvoj situaciji.... odnosno kako sam se uopće tu našla. i opet mi pada na pamet... ko brod u boci putujem..... i neću stići nikamo.... koliko života je potrebno da bi prestali ponavljati iste greške... ili, jesmo li mi uopće stvoreni da se mjenjamo... ili možda pilimo po istom a ljudi i situacije nam ulaze i izlaze iz života. pitam se jesmo li mi zapravo isti uvijek i u svakom odnosu. ponašanje, postupci, razmišljanja... imam osjećaj da je to uvijek isto a ishod je dobar onda kad naletimo na osobu koja se stopi sa nama!!! neznam zašto se osjećam tako kriva i pogrešna, na svakom koraku..... ili je sve to zbog godina... zbog obaveza....ili stvarno ja nisam uredu??? kako vrijeme ide nekako sam sve bliža ovoj zadnjoj verziji. ...no, dobro. ako je tako točno znam kako ću postupiti... ali dok me i ova predhodna pitanja muče... još ću malo piliti po svima i po svemu u životu.... čist da se uvjerim..... |
25.03.2008., utorak
kao nova
|
he!!!!! naspavala sam seeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! hvala ti Bože... kao nova sam... totalno. spavala sam puuuno sati i to dva dana za redom. nemogu vjerovati... odmah je život lakši i naprosto predivan. sva sam si kao puška. odmorna, puna ideja i zamisli.... efikasna nadasve. život je lijep....  zaistaok, ajmo, u nove pobjede..... ma baš se veselim proljeću!!!!!! i ljetu i godinama koje dolaze  jupi jej!!!! |
21.03.2008., petak
|
mislim da će mi mozak početi curiti.... ako se ne odmorim i ne naspavam... hitno!!!!!!!! treba mi deset sati više u jednom danu.... pliiiiz.... da mi je samo malo da mi bude dosadno.... ajme ne sjećam se kad mi je zadnji put bilo dosadno u životu. ...... samo malo sna i mislim da bih mogla nastaviti dalje. ovako se kotrljam ali osjećam da ću se zalijepiti negdje u neko staklo na vratima ili slično. hm, a to nebi bilo baš dobro. dakle, iv, hitno krevetac  |
13.03.2008., četvrtak
|
heeeej.... zasjalo je sunce!!!!! čovječe, vozim se jutros i obično je još mrak ili kao posljednjih dana oblačno i kišno... kad jutros, sunce!!! odmah sam izvukla naočale i odvrnula ziku do kraja. strava... došla sam na posao raspoložena za party, za šetnju, za kavu uz more.... baš sam se nešto mislila... kako danima neka depra vlada... ekipa na poslu, doma... ljudi u gradu... svi nešto kao ok ali ozbiljni, žure... svako u svojim mislilma... to je to šta nam je trebalo.... sunce!!!!! stvarno, sve nekako bolje izgleda.... i moje sunce sija!!!! samo za mene... volim miris ljubavi.... tople usne... sočne volim ruke... lijepe, drage ruke čiji su pokreti sigurni, čvrsti.... da, to me čini sretnom moram kupiti nove naočale za sunce.... nešto nove šminke.... i obavezno natankati auto!!!! čim završim s poslom idem na more... idem upijati sunce na nekoj terasi uz more.... idem se opustiti .... želim osjetiti dragu ruku na svom bedru, dok lagano ispijam kavu... upijam zrake sunca... na pola otvorenih očiju, sa smješkom na licu želim osjetiti mir, sigurnost, ljubav..... želim čuti moju sreću kako se smije ... škripu lanca sa ljuljačke... žeilm mir... i to je sve ... život je lijep... zar ne |
10.03.2008., ponedjeljak
|
dvoje. ljubav. ....koliko jako se dvoje ljudi može voljeti? gdje su granice ugode? ok, lošu situaciju između dvoje ljudi sam osjetila.... i onu granicu kada ljubav počne boliti.... većina nas to zna prepoznati. a što je sa pozitivnim osjećajima? do kuda se dvoje ljudi voli? koliko duboko nekog možeš imati u sebi i znati da su osjećaji uzajamni? jebemu..... ono stezanje u trbuhu seksualni je osjećaj.... ili nije? pogled? jeli dovoljno?... ili dodir.... znamo li samo na dodir pripadamo li skupa?..... a strah?... od budućnosti. hm, mogu li se prepustiti? gubim li sebe ako se prepustim? jebote! jeli razum nešto što se izgubi putem?... znam da život ostavlja poruke, putem... onak lagano šifrirane... međutim, poznato je i to da te znakove vidimo tek kad se jebeno zaglavimo. hm, bojim se. bojim se naprosto lošeg dana... bojim se da neću biti shvaćena... ili da ću biti pogrešno shvaćena. jebemu, pa ista sam osoba i ako sam danas slučajno nadrkana!!! pogotovo me strah tvrdoglavih reakcija koje nažalost nepovratno sjebu stvari. ne želim tako živjeti.... želim imati pravo na loš dan! želim biti voljena i tada. želim znati koliko sam voljena baš tada!!!!!!! i imam neku usranu potrebu dobiti poljubac kad ga po svim pravilima nebi trebala dobiti... a ja bi baš tako... eto. baby, ja cijeli svoj život želim baš to. normalno je da smo svi sjebani ponekad... a ja želim ljubav i u tim danima... e to je onda to. dakle..... ono pitanje s početka... koliko se dvoje zaista može voljeti????? koliko duboko me možeš imati u sebi....jeli dovoljan pogled?.... dodir? |
07.03.2008., petak
mjesecima u petoj brzini
|
ok, dokad ćemo ovako???? speedy gonzales ha? nisam stala jedne sekunde već mjesecima.... sto planova, kombinacija i dogovora!!!! hitno mi treba par promila i barem tona..... he he he želim mir... želim red.... želim jedan dooobar godišnji odmor!!!! treba mi sunce... treba mi more..... i neš ti rakija!!!! |
06.03.2008., četvrtak
|
nek nas voda nosi a? šta? pustiti ćemo da život curi? tu i tamo zaveslati i jupi jej??? ma daj molim te. ..... skockaj se dušo! hvataj se vesla i veslaj brate... jako. jer nam se žuri.  |
